VRSTE PAMĆENJA U ROMANU MLADI DANI DINKA ŠIMUNOVIĆA

Аннотация

Šimunovićevse autobiografski roman Mladi dani fokusira na pojedinca koji referiranjem na svoje djetinjstvo nastoji determinirati vlastiti identitet. To se ponajviše očituje u njegovim nastojanjima za uspostavljanjem odnosa prema vlastitim korijenima, što se ostvaruje komunikacijskim praksama s okolinom. Idejom kolektiva unutar djela otkriva se specifičan svijet djelovanja njegovih pripadnika u svrhu evociranja herojske prošlosti predaka i nastojanja da je se pohrani u memoriji budućih generacija. Time dolazi do ispreplitanja izvantekstualne stvarnosti s autorefleksivnim trenucima, pa se u radu nastoji dokazati kako su refleksije o individualnome identitetu nedjeljive od kolektivnih iskustava skupine kojoj pojedinac pripada. Pritom se Šimunovićeva autobiografska proza Mladi danipokušava razmotriti u kontekstu studija pamćenja, pri čemu fenomen pamćenja ima ulogu u formiranju sebstva kako pojedinca tako i pripadajuće mu zajednice. Tomu bitno potpomaže i pozivanje na usmenoknjiževnu tradiciju, što je specifično za Šimunovićeva prozna djela.