NEGDJE IZMEĐU: O JEZIKU SRPSKIH PISACA IZ HRVATSKE

Аннотация

Od 1991. godine srpsko stanovništvo u Republici Hrvatskoj ima status pripadnika nacionalne manjine, dok je srpski klasificiran kao manjinski jezik. Popisi stanovništva provedeni 2001. i 2011. godine donijeli su neočekivane podatke prema kojima je tek četvrtina hrvatskih Srba navela srpski jezik kao materinji. Takvi podaci, međutim, (jednako kao ni zakonski akti o manjinskim jezičnim pravima) ne govore mnogo o tome kakvim se jezikom oni doista služe, već svjedoče tek o tome kojim su imenom ispitanici nazvali svoj materinji jezik.

Ovaj rad posvećen je jeziku književnosti, točnije analizi jezičnih obilježja književnih djela srpskih pisaca iz Hrvatske objavljenih nakon 1991. godine u izdanju Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, u ediciji pod naslovom Mala plava biblioteka. Budući da publicirana književna djela reflektiraju napetost između Deleuzova i Guattarijeva (2013) koncepta manjinske književnosti kao književnosti koju neka manjina stvara na većinskom jeziku te očuvanja manjinskog jezika kroz književno stvaralaštvo, rad propituje kako stvaralaštvo srpskih autora u Hrvatskoj poprima kolektivnu i političku vrijednost.