KULTURNO PAMĆENJE KAO KULTURNI IZAZOV

Аннотация

Kultura i kulturni identitet koji proizlazi iz nje smatraju se fluidnim i kompleksnim diskurzom ne promišljajući ga samo kao apstraktan koncept već nadasve kao živ, nezaobilazan, složen antropološki i društveni fenomen. Postojanje i spoznaja kulturnog identiteta nesumnjivo predstavljaju neke od temeljnih ljudskih potreba. Paradigma kulturnog identiteta mijenja se vremenom i geografskim prostorom te društvenom dominacijom njezinih kreatora. Sadržana je u kulturnim promjenama kao što su slom utopije, masmedijsko društvo, globalni kapitalizam, postindustrijsko društvo, mikrotehnologija, feminizam, ekologija. Promjena kulturne paradigme obilježena je krajem velikih metapriča i totalitarnosti, ali istovremeno omogućuje stvaranje raznih malih priča: npr. želja malih naroda za osamostaljivanjem nakon pada Zida, dansko odbijanje nadnacionalne valute Eura, potencijalno sve češće odbijanje Ustava EU. Novi kulturni kod, dijaloški um s paradigmom mnoštvenosti i pluralnosti, zamjenjuje monološki – nositelja megakulture moderne na ruševinama snova o modernim utopijskim ciljevima i cjelinama. Nova orijentacija prema komplementarnom identitetu u europskim integracijskim procesima je od posebnog značenja upravo za grupu tzv. nedominantnih naroda i kultura. odnosno onih jugoistočne Europe ili Zapadnog Balkana, u kojim se prelamaju, često na brutalan način, sve dimenzije suvremene stvarnosti i prakticiraju se eksperimenti ''velikih'' kultura i nacija. To su kulture u kojima su etničke razlike zamijenile klasne u poticanju straha i nejednakosti među ljudima.