КОНСТАНТИН ВЕЛИКИ ВО ДУХОВНАТА ТРАДИЦИЈА НА ОХРИДСКИОТ И НА ПРЕСПАНСКИОТ РЕГИОН
Ključne riječi:
cultural icon, cult status, founders of Christianity, Ohrid monument, regions of Ohrid and Prespa, portraits of the Saints Constantine and Helen, iconografy, illustrations of a legendSažetak
The city of Ohrid, in all of its artistic renditions and designs, affirms the celebration of the Saints Constantine and Helena, lending itself as the authentic interpreter of their cult. Their cult status, as founders of Christianity, can be traced in Ohrid through the commissioning and construction of a temple that has them for its patrons, as well as through their constant presence in the decorative and conceptual system of the frescos and icons of Ohrid, which in turn may be analyzed from the standpoint of the content and the illustrations of their hagiographies as edited by the Eastern Orthodox Church. The Church of Sts. Constantine and Helen belongs to that chapter of artistic creation that stands as a kind of a separate, encircled, chronological and stylistic whole, comprised of the last fifty years of the life of the city of Ohrid, right before the onset of the Turks. The Ohrid monument in honor of the Sts. Constantine and Helen, with its cycle of scenes focused on depicting a number of events, can be examined primarily as an illustration from the hagiographies of these personages in accordance with their treatment by the Eastern Orthodox Church. This study aims at tracing the apparent connection (bond) between the cults of the Sts. Constantine and Helen and the cults of St. Clement of Ohrid and St. Ahil of Larissa, in the regions of Ohrid and Prespa. The analysis of the cult of Constantine and Helen, to a great extent, is confined to the period of the 14th and 15th centuries, when, due to the newly found political circumstances, imposed as such by the Ottoman Turkish conquest, a new need emerged, for new forms of safeguarding Christianity.
Preuzimanja
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autori predstavljaju časopisu originalne radove temeljene na rezultatima vlastitih istraživanja. Suautori su osobe koje su u značajnoj mjeri doprinijele radu. Autor (i suautori) šalju članak zajedno s popunjenim Prijavnim obrascem (Paper Submission Form) koji ujedno ima svrhu suglasnosti s objavljivanjem rada.
Časopis prima neobjavljene znanstvene radove. Ne primaju se članci koji u velikoj mjeri ponavljaju već objavljene radove autora. U ponavljanja se ubraja kompilacija, odnosno tekst sastavljen od isječaka iz objavljene monografije ili od isječaka iz nekoliko drugih radova. Nedopustivi su plagijati i pretjerano citiranje tuđih radova (trećina ukupnoga opsega članka, ili više). Svi citati, posuđeni ulomci i građa trebaju biti popraćeni uputnicom na izvornik, odnosno na autora i primarni izvor. U slučaju ako je udio tuđeg teksta prevelik, autoru će se preporučiti skraćivanje citata i proširenje opsega originalnoga teksta.
Autor treba dobiti sva potrebna dopuštenja za korištenje posuđene građe (ilustracije i sl.), a za koja on ne posjeduje autorska prava. Autor jamči da članak ne sadrži podatke koji nisu pogodni za javno objavljivanje, između ostaloga i tajne podatke.
Popis literature obuhvaća samo one bibliografske jedinice i poveznice koje su zaista upotrijebljene tijekom istraživanja i koje su u tekstu
Preporuka je da se u tekstu navedu podaci o financijskoj podršci provedenog istraživanja (ako ona postoji). Također se može navesti i zahvala kolegama koji su pripomogli nastanku rada, a koji nisu suautori.
Predajući uredništvu rukopis i Prijavni obrazac autor je službeno dao suglasnost da se njegov rad objavi u časopisu Filološke studije. Autor je i dalje vlasnik autorskih prava članka. Autori imaju pravo povući članak u bilo kojoj fazi njegova razmatranja (do trenutka njegove objave na internetskoj stranici) uz to da trebaju o tome pismeno obavijestiti uredništvo.
Objava članaka je besplatna. Sadržaj je dostupan uz licencu Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
