POLIFONIJSKA TEORIJA ISKAZIVANJA U LIRICI: SLUČAJ IVANA SLAMNIGA
Sažetak
U radu se iznose i analiziraju problemi čitanja lirske pjesme u svjetlu polifonijske teorije iskazivanja Oswalda Ducrota, lakanovske psihoanalize i marksističke kritike Antonyja Easthopea, na primjeru pjesništva Ivana Slamniga. Nasuprot shvaćanju lirike kao privatnog jezika pjesnikove duše te lirskog subjekta kao narcističke slike pjesnika odnosno čitatelja, autorica argumentira uz pomoć marksističke i psihoanalitičke kritike što liriku čini samosvojnim diskursom koji u prvom redu predstavlja mehanizme koji ga nastoje prikazati. Pjesništvo Ivana Slamniga ističe se unutar suvremenoga hrvatskog pjesništva utoliko što pokazuje u kojoj se mjeri ironija oslanja na polifoniju iskaza. Pritom razara mit o izvornosti pjesničkog jezika istovremeno i otvoreno gradeći poetiku na razgradnji tuđih.
Downloads
##submission.citations##
Biti, Vladimir. 1988. “Vjera u sud ili: kritika suvremenoga hrvatskog pjesništva.“ U:
Suvremeno hrvatsko pjesništvo. Ur. Ante Stamać. Zagreb: Zavod za znanost o
književnosti: 303–334.
Brlek, Tomislav. 2015. „Radogost Sebemišlja“, Ivan Slamnig, Antologija, ur.
Tomislav Brlek, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 165 – 204.
Čale, Morana. 2006. “Tekstualno 'ja' Petrarkine kancone“. U: Umjetnost riječi 50,
2/3: 171-194.
de Man, Paul. 1981. “Hypogram and Inscription: Michael Riffaterre's Poetics of
Reading“. U: Diacritics 11, 4: 17–35.
Derrida, Jacques. 2007. Pisanje i razlika. Prev. Vanda Mikšić. Sarajevo: Šahinpašić.
Ducrot, Oswald. 1987. „Nacrt za jednu polifonijsku teoriju iskazivanja“, Republika,
11-12, 58–72.
Easthope, Antony. 1983. Poetry As Discourse. London/New York: Methuen.
Felman, Shoshana. 2003. Writing and Madness. Palo Alto/California: Stanford
University Press.
Freud, Sigmund. 2005. „Pjesnik i maštanje“. U: Freud i Mojsije. Studije o
umjetnosti i umjetnicima. Prev. Renata Jurleta i Tamara Tomić. Zagreb: Prosvjeta:
15–26.
Johnson, Barbara. 1992. “Okvir referencije: Poe, Lacan, Derrida“. Prev. Marina
Bricko. U: Suvremena teorija pripovijedanja. Ur. Vladimir Biti. Zagreb: Globus:
217–257.
Kravar, Zoran. 1982. “Najnovija zbirka Ivana Slamniga“. U: Gordogan IV, 10/11:
222–231.
Kristeva, Julia. 1984. Revolution in Poetic Language. Prev. Margaret Waller. New
York: Columbia University Press.
Lacan, Jacques 1991. The Seminar of Jacques Lacan. Book II: The Ego in Freud's
Theory and in the Technique of Psychoanalysis, 1954-1955. Prev. Sylvana
Tomaselli. New York/ London: W. W. Norton & Company.
Milanja, Cvjetko. 2000. Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000. I. Zagreb:
Zagrebgrafo.
Mrkonjić, Zvonimir. 1991. Izvanredno stanje. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske.
Slamnig, Ivan. 1956. Aleja poslije svečanosti. Zagreb: Matica hrvatska.
Slamnig, Ivan. 1956. Odron. Zagreb: Lykos.
Slamnig, Ivan. 1971. Analecta. Zagreb: Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu.
Slamnig, Ivan. 1990. Sabrane pjesme. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske.
Slinn, Warwick E. 1999. Poetry and Culture: Performativity and Critique, New
Literary History, 30,1: 57-74.
Šoljan, Antun. 1990. “Uz Sabrane pjesme Ivana Slamniga“. U: Ivan Slamnig.
Sabrane pjesme. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske: 555–571.
Turkle, Sherry. 2009. “Svibanj 1968. i psihoanalitička ideologija“. U: Treći program
Hrvatskog radija 72/73: 5–18.
Autori predstavljaju časopisu originalne radove temeljene na rezultatima vlastitih istraživanja. Suautori su osobe koje su u značajnoj mjeri doprinijele radu. Autor (i suautori) šalju članak zajedno s popunjenim Prijavnim obrascem (Paper Submission Form) koji ujedno ima svrhu suglasnosti s objavljivanjem rada.
Časopis prima neobjavljene znanstvene radove. Ne primaju se članci koji u velikoj mjeri ponavljaju već objavljene radove autora. U ponavljanja se ubraja kompilacija, odnosno tekst sastavljen od isječaka iz objavljene monografije ili od isječaka iz nekoliko drugih radova. Nedopustivi su plagijati i pretjerano citiranje tuđih radova (trećina ukupnoga opsega članka, ili više). Svi citati, posuđeni ulomci i građa trebaju biti popraćeni uputnicom na izvornik, odnosno na autora i primarni izvor. U slučaju ako je udio tuđeg teksta prevelik, autoru će se preporučiti skraćivanje citata i proširenje opsega originalnoga teksta.
Autor treba dobiti sva potrebna dopuštenja za korištenje posuđene građe (ilustracije i sl.), a za koja on ne posjeduje autorska prava. Autor jamči da članak ne sadrži podatke koji nisu pogodni za javno objavljivanje, između ostaloga i tajne podatke.
Popis literature obuhvaća samo one bibliografske jedinice i poveznice koje su zaista upotrijebljene tijekom istraživanja i koje su u tekstu
Preporuka je da se u tekstu navedu podaci o financijskoj podršci provedenog istraživanja (ako ona postoji). Također se može navesti i zahvala kolegama koji su pripomogli nastanku rada, a koji nisu suautori.
Predajući uredništvu rukopis i Prijavni obrazac autor je službeno dao suglasnost da se njegov rad objavi u časopisu Filološke studije. Autor je i dalje vlasnik autorskih prava članka. Autori imaju pravo povući članak u bilo kojoj fazi njegova razmatranja (do trenutka njegove objave na internetskoj stranici) uz to da trebaju o tome pismeno obavijestiti uredništvo.
Objava članaka je besplatna. Sadržaj je dostupan uz licencu Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
