OKTOBARSKA REVOLUCIJA U NJEMAČKOM KAZALIŠTU: PISCATOROV „RASPUTIN“
Sažetak
Kazališni redatelj Erwin Piscator u mnogim svojim izvedbama tematizirao je subverziju kapitalizma, priželjkujući revoluciju nalik ruskoj na njemačkom tlu. U najznačajnija obilježja njegova kazališta, ključna za Piscatorovo shvaćanje političkog teatra, ubrajaju se eksperimenti s tehnologijom i uporaba kazališne mašinerije. Jedna od izvedbi u kojima su nova tehnološka dostignuća najuspješnije uklopljena u teatar, a koja ujedno transparentno odražava ideologiju Piscatorova kazališta, njegov je „Rasputin“. Navedena izvedba problematizira Oktobarsku revoluciju te ilustrira moguće implikacije korištenja tehnologije u umjetničke svrhe, odnosno nepredvidivu interakciju između različitih medija – teatra i filma.
Downloads
##submission.citations##
Benjamin, Walter. 1986. Umjetničko djelo u razdoblju tehničke reprodukcije. U: Estetički ogledi. Zagreb: Školska knjiga. 125-151.
Bolter, Jay David. Gruisin, Richard. 2000. Remediation: Understanding New Media. Cambridge Massachusetts: MIT Press.
Brecht, Bertolt. 1979. Dijalektika u teatru. Beograd: Nolit.
Gropius, Walter. 1985. o modernoj gradnji kazališta, s obzirom na novogradnju piscator-bühne u berlinu. U: Političko kazalište, Erwin Piscator. Zagreb: Cekade. 93-95.
Innes, Christopher. 2010. Erwin Piscator's Political Theatre. The Development of Modern German Drama. Cambridge: Cambridge University Press.
Piscator, Erwin. 1964. Introduction to The Deputy. New York: Grove Press. 11-16.
Piscator, Erwin. 1985. Političko kazalište. Zagreb: Cekade.
Piscator, Erwin. 1959. Technology – an artistic necessity for the modern theatre. U: Bühnentechnische Rundschau.
Senker, Boris. 1984. Redateljsko kazalište. Zagreb: Cekade.
Sontag, Susan. 2005. Film and Theatre. U: Theatre and Film: A Comparative Anthology. Robert Knopf, ur. 134-152.
Willet, John. 1978. The Theatre of Erwin Piscator. Half a Century of Politics in the Theatre. London: Eyre Methuen.
Autori predstavljaju časopisu originalne radove temeljene na rezultatima vlastitih istraživanja. Suautori su osobe koje su u značajnoj mjeri doprinijele radu. Autor (i suautori) šalju članak zajedno s popunjenim Prijavnim obrascem (Paper Submission Form) koji ujedno ima svrhu suglasnosti s objavljivanjem rada.
Časopis prima neobjavljene znanstvene radove. Ne primaju se članci koji u velikoj mjeri ponavljaju već objavljene radove autora. U ponavljanja se ubraja kompilacija, odnosno tekst sastavljen od isječaka iz objavljene monografije ili od isječaka iz nekoliko drugih radova. Nedopustivi su plagijati i pretjerano citiranje tuđih radova (trećina ukupnoga opsega članka, ili više). Svi citati, posuđeni ulomci i građa trebaju biti popraćeni uputnicom na izvornik, odnosno na autora i primarni izvor. U slučaju ako je udio tuđeg teksta prevelik, autoru će se preporučiti skraćivanje citata i proširenje opsega originalnoga teksta.
Autor treba dobiti sva potrebna dopuštenja za korištenje posuđene građe (ilustracije i sl.), a za koja on ne posjeduje autorska prava. Autor jamči da članak ne sadrži podatke koji nisu pogodni za javno objavljivanje, između ostaloga i tajne podatke.
Popis literature obuhvaća samo one bibliografske jedinice i poveznice koje su zaista upotrijebljene tijekom istraživanja i koje su u tekstu
Preporuka je da se u tekstu navedu podaci o financijskoj podršci provedenog istraživanja (ako ona postoji). Također se može navesti i zahvala kolegama koji su pripomogli nastanku rada, a koji nisu suautori.
Predajući uredništvu rukopis i Prijavni obrazac autor je službeno dao suglasnost da se njegov rad objavi u časopisu Filološke studije. Autor je i dalje vlasnik autorskih prava članka. Autori imaju pravo povući članak u bilo kojoj fazi njegova razmatranja (do trenutka njegove objave na internetskoj stranici) uz to da trebaju o tome pismeno obavijestiti uredništvo.
Objava članaka je besplatna. Sadržaj je dostupan uz licencu Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
