ANDRIĆ I JOVKOV – IZMEĐU IRONIJE I IDEALIZACIJE
Sažetak
Bugarski književni znanstvenici su primijetili određene sličnosti u tekstovima Ive Andrića i Jordana Jovkova, naime oba autora ujedinjuju elemente klasične realističke naracije s nekim modernijim postupcima. Pripovijetke Ćorkan i Švabica i Privatni učitelj dijele neke sličnosti na razini zapleta, ali važnije je to što obje pripovijetke ujedinjuju elemente idealističkog i ironijskog modusa pripovijedanja. Iako su estetski postupci u Jovkovljevoj pripovijetci tradicionalniji od onih u Andrićevoj pripovijetci, odnos rodnih uloga je moderniji – tradicionalni muški herojski identitet je odbačen afirmacijom ideje snažne žene koja spašava ranjivog muškarca. U Andrićevoj pripovijetci idealizirani model ženskosti i aspiracije glavnog junaka prema viteško-herojskom snažno su ironizirane, ali tradicionalni hijerarhijski odnos rodnih uloga nije doveden u pitanje. Obje pripovijetke sadrže određeno epifanijsko iskustvo koje zajedno s patosom ima glavnu ulogu u (re)afirmaciji idealizacijskog modusa.
Downloads
##submission.citations##
Zagreb, Prosveta: Beograd, Svjetlost: Sarajevo, Državna založba Slovenije,
Ljubljana, str. 191-208.
Eagleton, Terry, 2003. Sweet Violence. The Idea of Tragic. Blackwell Publishing:
Malden
Димотрова, Светла. 1978. Йордан Йовков и Иво Андрич. Литературна мисъл,
кн. 3: София, с. 23-43
Grčević, Franjo, 2002. Simbolizam, ekologija, eshatologija. Matica hrvatska: Zagreb
Hutcheon, Linda, 1985. A Theory of Parody. New York : Methuen
Игов, Светлозар, 1996. Кратка история на българска литература. Просвета:
София
Игов, Светлозар, 2011. Слизането от пиедестала: Алия Джерзелез и Шибил в
Балканът, ханът, чифликът. Издателство „Литературен форум“: София, с.
185-209.
Йовков, Йордан, 2009. Частният учител в Съчинения в шест тома, том 2,
Старопланински легенди. Издателство Захарий Стоянов: София, с. 313-330.
Koljević, Svetozar, 1983. Pripovetke Ive Andrića. Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva: Beograd
Kravar, Zoran, 2005. Svjetonazorski separei. Golden marketing-Tehnička knjiga:
Zagreb
Lujanović, Nebojša, 2010. Ćorkan i Đerzelez – dekonstrukcija ideologije sustavom
oprijeka. Institut fur Slawistik der Karl-Franzens-Universitat: Graz i
Beogradska knjiga: Beograd, str. 259-271.
Perišić, Igor, 2010. Uvod u teorije smijeha. Službeni glasnik: Beograd
Rose, Margaret. 1993. Parody : ancient, modern, and post-modern. Cambridge
University Press: Cambridge
Tamarin, G. R. 1962. Teorija groteske. Svjetlost: Sarajevo
Autori predstavljaju časopisu originalne radove temeljene na rezultatima vlastitih istraživanja. Suautori su osobe koje su u značajnoj mjeri doprinijele radu. Autor (i suautori) šalju članak zajedno s popunjenim Prijavnim obrascem (Paper Submission Form) koji ujedno ima svrhu suglasnosti s objavljivanjem rada.
Časopis prima neobjavljene znanstvene radove. Ne primaju se članci koji u velikoj mjeri ponavljaju već objavljene radove autora. U ponavljanja se ubraja kompilacija, odnosno tekst sastavljen od isječaka iz objavljene monografije ili od isječaka iz nekoliko drugih radova. Nedopustivi su plagijati i pretjerano citiranje tuđih radova (trećina ukupnoga opsega članka, ili više). Svi citati, posuđeni ulomci i građa trebaju biti popraćeni uputnicom na izvornik, odnosno na autora i primarni izvor. U slučaju ako je udio tuđeg teksta prevelik, autoru će se preporučiti skraćivanje citata i proširenje opsega originalnoga teksta.
Autor treba dobiti sva potrebna dopuštenja za korištenje posuđene građe (ilustracije i sl.), a za koja on ne posjeduje autorska prava. Autor jamči da članak ne sadrži podatke koji nisu pogodni za javno objavljivanje, između ostaloga i tajne podatke.
Popis literature obuhvaća samo one bibliografske jedinice i poveznice koje su zaista upotrijebljene tijekom istraživanja i koje su u tekstu
Preporuka je da se u tekstu navedu podaci o financijskoj podršci provedenog istraživanja (ako ona postoji). Također se može navesti i zahvala kolegama koji su pripomogli nastanku rada, a koji nisu suautori.
Predajući uredništvu rukopis i Prijavni obrazac autor je službeno dao suglasnost da se njegov rad objavi u časopisu Filološke studije. Autor je i dalje vlasnik autorskih prava članka. Autori imaju pravo povući članak u bilo kojoj fazi njegova razmatranja (do trenutka njegove objave na internetskoj stranici) uz to da trebaju o tome pismeno obavijestiti uredništvo.
Objava članaka je besplatna. Sadržaj je dostupan uz licencu Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
