ДРАМАТА КАКО СЦЕНСКА МЕТАФОРА
Sažetak
In this article the author writes about the circumstances in Macedonian drama and theatre in the seventies of the twentieth century with particular reference to the work of Branko Pendovski. He uses mythical and archetypal symbolism to depict reality in a way that corresponds to the developments in European drama, such as existentialism, epic theatre and tragic farce. Such an approach to dramatic material makes Branko Pendovski a prominent figure in Macedonian literature. In his plays he favours a deliberate approach to all elements that make up the play and their integration into a complete system.
Downloads
##submission.citations##
литературното минато и сегашноста. Култура: Скопје. 317-328.
Aleksandar. Aleksiev, 1982. Dostreli i iskušenja makedonske dramaturgije.
Savremena drama i pozorishte u Makedoniji. Sterijino pozorje. Novi Sad.
Esslin. Martin. 1961. The Theatre of Absurd, Garden City.
Jacquart. Emmanuel. 1974. Le theatre de derision. Gallimard: Paris.
Матевски. Матеја. 1987. Од реалистичката драма до театарот на
апсурдот. Драма и театар. Мисла: Скопје. 111-123
Miočinović. Mirjana, 1971. Moderna teorija drame, Nolit. Beograd.
Miočinović. Mirjana. 1975. Rađanje moderne knjizevnosti – Drama. Nolit:
Beograd.
Петковска. Нада. 1981. Драмското творештво на Бранко Пендовски.
Литературен збор, кн. 5. Скопје. 79-93.
Selenić. Slobodan. 1981. Dramski pravci XX veka. Umetnicka akademija.
Beograd.
Šekenr. Ričard. 1992. Ka postmorednom poyorištu. FDU: Beograd.
Вангелов. Атанас. 1974. Од каде доаѓа несреќата?. Разгледи. 3. Скопје.
255-262.
Žakar. Emmanuel. 1987. Kompozicija i njene tehnike. Moderna teorija
drame (M. Miocinovic), Nolit: Beograd.
Autori predstavljaju časopisu originalne radove temeljene na rezultatima vlastitih istraživanja. Suautori su osobe koje su u značajnoj mjeri doprinijele radu. Autor (i suautori) šalju članak zajedno s popunjenim Prijavnim obrascem (Paper Submission Form) koji ujedno ima svrhu suglasnosti s objavljivanjem rada.
Časopis prima neobjavljene znanstvene radove. Ne primaju se članci koji u velikoj mjeri ponavljaju već objavljene radove autora. U ponavljanja se ubraja kompilacija, odnosno tekst sastavljen od isječaka iz objavljene monografije ili od isječaka iz nekoliko drugih radova. Nedopustivi su plagijati i pretjerano citiranje tuđih radova (trećina ukupnoga opsega članka, ili više). Svi citati, posuđeni ulomci i građa trebaju biti popraćeni uputnicom na izvornik, odnosno na autora i primarni izvor. U slučaju ako je udio tuđeg teksta prevelik, autoru će se preporučiti skraćivanje citata i proširenje opsega originalnoga teksta.
Autor treba dobiti sva potrebna dopuštenja za korištenje posuđene građe (ilustracije i sl.), a za koja on ne posjeduje autorska prava. Autor jamči da članak ne sadrži podatke koji nisu pogodni za javno objavljivanje, između ostaloga i tajne podatke.
Popis literature obuhvaća samo one bibliografske jedinice i poveznice koje su zaista upotrijebljene tijekom istraživanja i koje su u tekstu
Preporuka je da se u tekstu navedu podaci o financijskoj podršci provedenog istraživanja (ako ona postoji). Također se može navesti i zahvala kolegama koji su pripomogli nastanku rada, a koji nisu suautori.
Predajući uredništvu rukopis i Prijavni obrazac autor je službeno dao suglasnost da se njegov rad objavi u časopisu Filološke studije. Autor je i dalje vlasnik autorskih prava članka. Autori imaju pravo povući članak u bilo kojoj fazi njegova razmatranja (do trenutka njegove objave na internetskoj stranici) uz to da trebaju o tome pismeno obavijestiti uredništvo.
Objava članaka je besplatna. Sadržaj je dostupan uz licencu Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
