Ako je budućnost svijeta u pravednom društvu, u društvu bez diskriminacije i jednakih šansi, odnosno u svojevrsnom suživotu pravde kao totaliteta i pravde raznovrsnosti,  u poštovanju različitosti “malih narativa” od kojih se formira “totalitet”, onda su idealistički poduhvati poput Filoloških studija, započeti u suradnji makedonskih, slovenskih i ruskih znanstvenika, kojima su se od prošle godine priključili i hrvatski, da se naime na jednom mjestu objave studije iz četiri različite sredine, u znaku međusobne empatijske otvorenosti, na dobrom putu da doprinose ostvarenju možebitnoga društva pravednosti, odnosno pomirenju globalizacijske “politike” i nacionalne posthistorije, odnosno lokalne “postmoderne”. 
Ovogodišnje, šesto godište Filoloških studija, s već afirmiranim internetskim izdanjem - philologicalstudies.org, koje se uređuje u Institutu makedonske književnosti u Univerzitetu Sv. Kiril i Metodij u Skoplju, zahvaljujući komunikaciji internetom i entuzijazmu nekolicine stručnjaka, ali i planiranim tiskanim izdanjem kojemu je ove godine “domaćin” Odsjek za južnoslavenske jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu, donosi kroz svoje standardne rubrike mnogobrojne filološke probleme, pri čemu se filologija razumije najšire moguće: kao interdisciplinarna znanost jezika i književnosti, filozofije, povijesti  i društva, koja ne želi izgubiti interes za pojedina specifična nacionalno-jezična pitanja, ali niti zaostajati u otvaranju pogleda na univerzalne horizonte i moderna tumačenja određenih tekstova i fenomena.  Zanimljivo je da su se ove godine ruski i makedonski prilozi više bavili pitanjima konstrukcije jezičnoga i kulturnoga identiteta, pa čak i za najudaljenija razdoblja, dok su hrvatski i slovenski prilozi bili više zabavljeni pitanjima suvremene književnosti i mogućnostima interpretacije književnosti i svijeta (u poredbeno-interkulturnim ili bio-ekološkim perspektivama): tako je stvoren raspon koji danas tradicionalnu filologiju preobražava u semiologiju kulture i obratno koji modernu književnu znanost vraća internacionalnom, interdisciplinarnom utemeljenju filologije - interkulturnom aspektu heremeneutike ljubavi i prijateljstva, spoznavanju sebe u usporedbama, uz i kroz drugoga. I još je jedna pojedinost komplementarna: između većine već afirmiranih, uglednih autora, pojavljuje se niz mladih, pa i najmlađih znanstvenika koji svoje istraživanje objavljuju po prvi puta. Nema ničeg ljepšeg nego omogućiti mladima da na početku svoga rada sudjeluju u takvom otvorenom konceptu znanosti kao što su Filološke studije, kad su već mnogi među nama starijima posustali u trajnim tranzicijskim neprilikama i nerazumijevanju.
S tom željom, naime da mladi novaci i asistenti ubuduće u potpunosti preuzmu uređivanje, međusobnu intenzivnu stručnu i znanstvenu komunikaciju, koje će kao prirodna posljedica biti novi brojevi Filoloških studija, uz ponovljeno uvjerenje da se novi brojevi prošire i na druge slavenske zemlje i institucije, kako bi znanstveni i uopće interkulturni dijalog među europskim narodima napredovao, na starim osnovama ali s novim metodologijama, ne kidajući stare veze i prilagođavajući se novim okolnostima, novim nalozima vremena.