ČUDOVIŠNI SSSR I MITSKA ZEMLJA JUGOSLAVIJA
Povzetek
Razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata vrijeme je formiranja novoga identiteta hrvatske (jugoslavenske) književnosti pod budnim sovjetskim okom. No upravo je to prvo poslijeratno desetljeće izrazito heterogeno – kako na institucionalnoj, tako i na poetskoj razini – jer se u njemu prelamaju proturječne tendencije. U to vrijeme književnost ovisi možda više no ikada prije o izvantekstnin okolnostima, tj. o konkretnim društveno-političkim regulama i naputcima koji su definirali njezin daljnji razvoj, odredili joj i sadržaj i formu, pokušavajući je na taj način lišiti autonomije. U prvome poslijeratnom desetljeću književnost je, kao i sve ostale grane umjetnosti poslijeratnoga vremena, zrcalila dvije posve oprečne političke direktive – početnu sovjetizaciju (1945.-1948.) i glasnu desovjetizaciju (od 1949. godine nadalje). Dva važna filmska ostvarenja su više nego bilo koje književno djelo toga vremena pokazala smjenu paradigmi, točnije vesternizaciju kulture o kojoj je bilo govora. Prvo ostvarenje jest Tajna dvorca I. B. iz 1951. godine (red. Milana Katića). Riječ je o baletnoj pantomimi, tj. satiri o rezoluciji Informbiroa koja sve do 2000. godine nije bila javno prikazana (pola stoljeće se smatrala zagubljenom!). Rezolucija Informbiroa je u filmu antropomorfno prikazana kao djevojka, koju na spiritističkoj seansi uskrsavaju s ciljem da pokuša pobuniti narod protiv njegove vlade. Ona bezuspješno pokušava zavesti radne ljude Jugoslavije koji ju superiorno odbacuju, pa tako odbačena umre. Drugo djelo je iznjedrila mlada grupa okupljena oko Kerempuha, na čelu s braćom Neugebauer (Walter i Norbert), pod vodstvom Fadila Hadžića. Riječ je o prvome hrvatskome crtanom filmu Veliki miting, koji po formi podsjeća na američku animaciju u maniri Walta Disneyja, dok je po sadržaju politička satira antisovjetskoga karaktera. U njoj antijugoslavenski huškač Judin izvršava naloge sovjetske vlasti te izmišlja razne novinske “patke” protiv “čudovišne zemlje” Jugoslavije (ironična aluzija na novinske laži koje je SSSR širio o Jugoslaviji). Film je uz ovacije publike prikazan 1951. godine na glavnome zagrebačkom trgu.
Prenosi
Literatura
Cartoon. Zagreb: Hrvatski filmski savez.
Andrić. Iris. Arsenijević. Vladimir. Matić. Đorđe. 2004. Leksikon Yu mitologije.
Zagreb-Beograd: Rende-Postscriptum.
Banac. Ivo. 1990. Sa Staljinom protiv Tita: informbirovski rascjepi u jugoslavenskom
komunističkom pokretu. Zagreb: Globus.
Bilandžić. Dušan. 1999. Hrvatska modema povijest. Zagreb: Golden marketing.
Flaker. Alaksandar. Pranjić. Krunoslav. 1978. (ur.) Hrvatska književnost u europskom
kontekstu. Zagreb: ZZK-Liber.
Flaker. Alaksandar. 1978. Hrvatska književnost prema avangardi i socijalno
angažiranoj književnosti. U: A. Flaker. K. Pranjić. (ur.) Hrvatska književnost u
europskom kontekstu. Zagreb: ZZK-Liber.
Flaker. Aleksandar. 1988. Nomadi ljepote. Zagreb: GZH.
Gefter. Mihail. 2003. Stalinizm: večnoe vozvraščenie. U: Russkij žurnal. http://old.russ.ru/politics/20030303–gef.html.
Goldstein. Ivo. 2013. Hrvatska povijesti. Zagreb: Novi liber.
Kolanović. Maša. 2011. Udarnik! Buntovnik? Potrošač… Popularna kultura i
hrvatski roman od socijalizma do tranzicije. Zagreb: Ljevak.
Kolanović. Maša. 2013. Utopija pod upitnikom. Predodžba Amerike u stihovima
dekadentnoga socijalizma. U: L. Duraković. A. Matošević. (ur.) Socijalizam na
klupi. Pula: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.
Kolešnik. Ljiljana. 2006. Između Istoka i Zapada. Hrvatska umjetnost i likovna kritika
1950-ih godina. Zagreb: institut za povijest umjetnosti.
Krleža. Miroslav. 1945. Književnost danas. U: Republika. br. 1-2. Zagreb.
Krleža. Miroslav. 1963. Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića. U: Eseji
III. Sabrana djela Miroslava Krleže. Svezak XX. Zagreb: Zora.
Krleža. Miroslav. 1963. Govor na kongresu književnika u Ljubljani. U: Sabrana djela
Miroslava Krleže. Svezak XXII. Zagreb: Zora.
Krleža. Miroslav. 1983. Dijalektički Antibarbarus. Sarajevo: Oslobođenje.
Lasić. Stanko. 1970. Sukob na književnoj ljevici 1928-1952. Zagreb: Liber.
Lasić. Stanko. 1989. Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži IV.
Stvaranje kulta. Zagreb: Globus.
Maković. Zvonko. 2014. Spomenička plastika Vojina Bakića. U: N. Ivančević (ur.)
Vojin Bakić. Svjetlosne forme. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti.
Najbar Agičić. Magdalena. 2013. U skladu s marksizmom ili činjenicama. Hrvatska
historiografija 1945-1960. Zagreb: Ibis grafika.
Nemec. Krešimir. 2003. Povijest hrvatskoga romana od 1945. do 2000. godine.
Zagreb: Školska knjiga.
Papernyj. Vladimir. 2006. Kul’tura 2. Moskva: Novoe literaturnoe obozrenie.
Pavletić. Vlatko. 1952. Neka bude živost. U: Krugovi. br. 1. Zagreb.
Petrović. Tanja. 2013. Jugoslavenski socijalizam: od iskustva, preko sećanja (i
zaborava) do kulturne baštine. U: M. Kolanović. (ur.) Komparativni
postsocijalizam. Slavenska iskustva. Zagreb: Zagrebačka slavistička škola.
Polimac. Nenad. 2003. Zabranjeni i izgubljeni hrvatski film. U: Nacional. br. 388.
http://www.nacional.hr/clanak/12004/nacional-otkrio-zabranjeni-i-izgu
bljeni-hrvatski-film.
Prosperov Novak. Slobodan. 2003. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb: Golden
marketing.
Radić. Damir. 2003. Rezolucija Informbiroa kao djevojka. U: Vijenac. br. 241. http://
www.matica.hr/vijenac/241/Rezolucija%20Informbiroa%20kao%20djevojka/.
Rafaelić. Danijel. 2013. Walter Neugebauer: čovjek koji je stripom mislio film. http://
arteist.hr/walter-neugebauer/.
Sontag. Susan. 1966. Against Interpretation and Other Essays. New York: Farrar,
Straus and Giroux.
Spehnjak. Katarina. 2002. Javnost i propaganda. Narodna fronta u politici i kulturi
Hrvatske: 1945. - 1952. Zagreb: Dom i svijet.
Šegedin. Petar. 1950. O našoj kritici. Nacrt referata za II. Kongres Saveza Književnika
Jugoslavije. U: Republika br. I/IV.
Visković. Velimir. 2001. Sukob na ljevici. Zagreb: Narodna knjiga/Alfa.
russ.ru/politics/20030303–gef.html.
Goldstein. Ivo. 2013. Hrvatska povijesti. Zagreb: Novi liber.
Kolanović. Maša. 2011. Udarnik! Buntovnik? Potrošač… Popularna kultura i
hrvatski roman od socijalizma do tranzicije. Zagreb: Ljevak.
Kolanović. Maša. 2013. Utopija pod upitnikom. Predodžba Amerike u stihovima
dekadentnoga socijalizma. U: L. Duraković. A. Matošević. (ur.) Socijalizam na
klupi. Pula: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.
Kolešnik. Ljiljana. 2006. Između Istoka i Zapada. Hrvatska umjetnost i likovna kritika
1950-ih godina. Zagreb: institut za povijest umjetnosti.
Krleža. Miroslav. 1945. Književnost danas. U: Republika. br. 1-2. Zagreb.
Krleža. Miroslav. 1963. Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića. U: Eseji
III. Sabrana djela Miroslava Krleže. Svezak XX. Zagreb: Zora.
Krleža. Miroslav. 1963. Govor na kongresu književnika u Ljubljani. U: Sabrana djela
Miroslava Krleže. Svezak XXII. Zagreb: Zora.
Krleža. Miroslav. 1983. Dijalektički Antibarbarus. Sarajevo: Oslobođenje.
Lasić. Stanko. 1970. Sukob na književnoj ljevici 1928-1952. Zagreb: Liber.
Lasić. Stanko. 1989. Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži IV.
Stvaranje kulta. Zagreb: Globus.
Maković. Zvonko. 2014. Spomenička plastika Vojina Bakića. U: N. Ivančević (ur.)
Vojin Bakić. Svjetlosne forme. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti.
Najbar Agičić. Magdalena. 2013. U skladu s marksizmom ili činjenicama. Hrvatska
historiografija 1945-1960. Zagreb: Ibis grafika.
Nemec. Krešimir. 2003. Povijest hrvatskoga romana od 1945. do 2000. godine.
Zagreb: Školska knjiga.
Papernyj. Vladimir. 2006. Kul’tura 2. Moskva: Novoe literaturnoe obozrenie.
Pavletić. Vlatko. 1952. Neka bude živost. U: Krugovi. br. 1. Zagreb.
Petrović. Tanja. 2013. Jugoslavenski socijalizam: od iskustva, preko sećanja (i
zaborava) do kulturne baštine. U: M. Kolanović. (ur.) Komparativni
postsocijalizam. Slavenska iskustva. Zagreb: Zagrebačka slavistička škola.
Polimac. Nenad. 2003. Zabranjeni i izgubljeni hrvatski film. U: Nacional. br. 388.
http://www.nacional.hr/clanak/12004/nacional-otkrio-zabranjeni-i-izgu
bljeni-hrvatski-film.
Prosperov Novak. Slobodan. 2003. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb: Golden
marketing.
Radić. Damir. 2003. Rezolucija Informbiroa kao djevojka. U: Vijenac. br. 241. http://
www.matica.hr/vijenac/241/Rezolucija%20Informbiroa%20kao%20djevojka/.
Rafaelić. Danijel. 2013. Walter Neugebauer: čovjek koji je stripom mislio film. http://
arteist.hr/walter-neugebauer/.
Sontag. Susan. 1966. Against Interpretation and Other Essays. New York: Farrar,
Straus and Giroux.
Spehnjak. Katarina. 2002. Javnost i propaganda. Narodna fronta u politici i kulturi
Hrvatske: 1945. - 1952. Zagreb: Dom i svijet.
Šegedin. Petar. 1950. O našoj kritici. Nacrt referata za II. Kongres Saveza Književnika
Jugoslavije. U: Republika br. I/IV.
Visković. Velimir. 2001. Sukob na ljevici. Zagreb: Narodna knjiga/Alfa.
Avtorji se v reviji predstavljajo z izvirnimi prispevki, ki temeljijo na rezultatih lastnega raziskovanja. Tisti, so poleg avtorja znatno prispevali k nastanku prispevka (članka), so poimenovani kot soavtorji. Avtor (in morebitni soavtorji) skupaj s prispevkom odda tudi izpolnjen obrazec za prijavo prispevka (Paper Submission Form), s katerim soglaša z objavo.
Revija sprejema tiste znanstvene prispevke, ki prej še niso bili izdani. V izdajo ne sprejema prispevkov, ki v veliki meri ponavljajo druge, že objavljene prispevke istega avtorja. Za ponavljanje se šteje tudi kompilacija - besedilo, ki ga sestavljajo fragmenti iz že objavljenih monografij ali člankov. Plagiatorstvo in čezmerno (kar pomeni več kot tretjino celotnega obsega) navajanje del drugih znanstvenikov velja za nedopustno. Vsi citati, fragmentarna povzemanja in uporabljeno gradivo se morajo korektno nanašati na avtorje oz. prvotni vir. Če je delež tujega besedila velik, priporočamo, da se število citatov zmanjša in količina izvirnega besedila poveča.
Avtor mora nujno pridobiti dovoljenja za uporabo vseh izposojenih gradiv (kot so denimo ilustracije), pri katerih nima statusa imetnika avtorskih pravic sam. Zagotavlja, da prispevek ne vključuje podatkov, ki niso dostopni javno in bi lahko predstavljali tajne informacije.
V seznam literature se napiše samo tisto gradivo, ki je bilo dejansko uporabljeno za potrebe raziskave oz. na katero se avtor v besedilu dejansko sklicuje.
Priporočjivo je, da se v besedilu (če je le možno) navede vire finančne podpore za izvedbo raziskave, prav tako se lahko doda zahvalo kolegom, ki so kakorkoli pripomogli pri nastajanju članka, ne morejo pa biti opredeljeni kot soavtorji.
Z oddajo besedila in obrazca za prijavo prispevka se avtor uradno strinja z objavo v reviji Filološke pripombe. S tem ostaja imetnik avtorskih pravic, sme pa tudi preklicati objavo, če je prispevek v fazi pregledovanja oz. če še ni objavljen na spletni strani. O preklicu mora pisno obvestiti uredništvo revije.
Za objavo članka avtor ne prejme plačila. Objava je v spletni obliki dostopna brezplačno, in sicer pod licenco Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
Etični Kodeks
Uredništvo
Vse prispevke v prvi vrsti pregledajo sodelavci uredništva, ki so pozorni na skladnost z iskano problematiko in na skladnost s formatom revije. Uredništvo Filoloških pripomb zagotavlja, da izbira recenzentov in rezultati recenzije niso odvisni od komercialnih interesov, spola, narodnosti, verske pripadnosti, politične opredelitve in drugih podobnih dejavnikov. Edini kriterij je akademska ustreznost prispevka.
Ko recenzenta podata mnenje pripravljen za objavo, zavrnjen ali pa zahteva avtorjeve popravke. V primeru nestrinjanja z recenzijo ima avtor pravico pojasniti svoja stališča. Če se stališča obeh recenzentov še vedno razlikujejo od avtorjevih, preveri prispevek tretji recenzent, lahko pa po posebni obravnavi vprašanja o njem glasuje članstvo uredništva.
Recenzenti
Preverjanje prispevka poteka z anonimno recenzijo, ki jo opravita dva eksperta z istega področja (avtor ne izve njunih priimkov, recenzenta ne izvesta priimka avtorja). Za recenzijo se predvideva od 3 do 4 tedne časa. Za recenzente se navadno izbira člane uredništva ali znanstvenike, ki so o isti tematiki pisali v prejšnjih številkah revije, po potrebi pa je mogoče kontaktirati tudi eksperte iz drugih organizacij, mest ali držav.
Recenzent mora biti torej specializiran za isto tematiko, kot je izpostavljena v prejetem prispevku. Uredništvo se prizadeva, da bi zagotovilo izogib konflikta interesov med podanim mnenjem o članku in avtorjem samega članka.
Recenzent je dolžan opozoriti urednika in člane redakcije na kakršnekoli prekomerne podobnosti ali sovpadanja prispevka s teksti, ki jih sicer pozna. Ohranjati mora strokovno tajnost in nima pravice tretjim osebam predstavljati prispevka (in podatkov v njem), dokler ta ni objavljen.
Recenzent poda objektivno, pretehtano in argumentirano oceno prispevka. Kritike oblikuje korektno; tako, da se navezuje samo na besedilo prispevka in informacije, ki jih slednji ponuja.
Uredništvo revije predpostavlja, da sta mnenje in kritični zapis napisana z dobrim namenom - da bi bila avtorju v pomoč pri odpravi pomanjkljivosti oz. da bi se njegovo pisanje izboljšalo do te mere, da bi upravičil javno objavo in dostopnost svojih spoznanj celotni znanstveni skupnosti.
