EKSPRESIVNOST KOT BESEDOTVORNA PRVINA
(na primerih slovekskih glagolov)
Sažetak
In our discussion expressiveness is limited to word formation and semantic change in Slovenian verbs, marked with a word-formational and semantic deviation from the neutral verbal form. In terms of scope and dissemination the most frequent, as would be expected, are the expressively formed verbs which express states, phenomena and human-related acts, since the basic prerequisite for expression is emotion; most of these are modification derivatives of verbs such as zvončkljati, davkovati, telefonariti etc. There has been an increase also in the use of ordinary verbal derivatives of nouns with expressive nouns, e.g. fotkati, koketkati, kuhariti, martinčkati se, šminkirati, paničariti, pipniti etc., which are typical of colloquial Slovenian, yet as stylistic features make part also of the written language. There is also a number of compounds derived from prepositional phrases such as ufilmiti, udružbiti, vprogramirati etc. Due to language economy one-word Slovenian counterparts like prenašati for downloadati can get established relatively quickly; at the same time having just phrasal translations leads to the use of borrowed expression such as bodibildati ‘to build, develop one’s body’ and velnes ‘feeling well’. At any rate the more recent derivatives of verbs such as cestniniti, fenati, klikati, mejlati, glisirati, hekati, kofetkati, lisičiti, paničariti, parčkati (se), piknikirati, pipsati, repati, rejvati, soteskati, šminkirati, šopingirati, televizirati (se), trimati, ufilmiti, vkodirati reduce and simplify the field of valency by maintaining subject valency only (i.e. monovalent verbs), or at best also includes accusative valency (i.e. divalent verbs).
Downloads
##submission.citations##
Gložančev, Alenka; Jakopin, Primož; Michelizza, Mija; Uršič, Lučka; Žele, Andreja
(ur.). 2009. Novejša slovenska leksika: (v povezavi s spletnimi jezikovnimi viri).
Ljubljana: Založba ZRC, ZRC SAZU.
Slovar slovenskega knjižnega jezika (SSKJ) I–V. 1970, 1975, 1979, 1985, 1991.
Ljubljana: DZS.
Toporišič, Jože. 1976. Slovenska slovnica. Maribor: Obzorja.
Toporišič, Jože. 1982. Nova slovenska skladnja. Ljubljana: DZS.
Vidovič Muha, Ada. 1971/72. Oris dveh osnovnih pojavov sistema knjižnega jezika.
V: Jezik in slovstvo 17/6. 178–186.
Vidovič Muha, Ada. 1972. Kategorizacija in stilna opredelitev ozko knjižne leksike.
VIII. SSJLK. Ljubljana. S. 35–52.
Vidovič Muha, Ada. 1985. Primeri tvorbenih vzorcev glagola. V: XXI. seminar
slovenskega jezika, literature in kulture. Ljubljana. S. 47–61.
Vidovič Muha, Ada. 1986. Besedotvorni pomen in njegova stilistika. V: XXII.
seminar slovenskega jezika, literature in kulture. Ljubljana. S. 79–91.
Vidovič Muha, Ada. 1988. Slovensko skladenjsko besedotvorje ob primerih zloženk.
Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete in Partizanska knjiga.
Vidovič Muha, Ada. 1993. Glagolske sestavljenke – njihova skladenjska podstava in
vezljivostne lastnosti (Z normativnim slovensko-nemškim vidikom). V:
Slavistična revija XLI/1. S. 161–192.
Vidovič Muha, Ada. 1995. Dva tipološka zgleda normativne vrednosti slovenske
besedotvorne morfematike. V: Języki słowiańskie 1945–1995. Gramatyka –
leksyka – odmiany. Ur. Stanisław Gajda. Opole: Uniwersytet opolski, Instytut
filologii polskiej.
Vidovič Muha, Ada. 2000. Slovensko leksikalno pomenoslovje. V: Govorica
slovarja. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
Zbirke Inštituta za slovenski jezik Frana Ramovša ZRC SAZU. Spletna stran
http://bos.zrc-sazu.si
Zima, Jaroslav. 1961. Ekspresivita slova v současně češtině. Praga.
Zorman, Marina. 1996. Ekspresivne glagolske pripone tipa -V/-C + -r/l-. V:
Razprave XV. Ljubljana: SAZU. S. 137–151.
Autori predstavljaju časopisu originalne radove temeljene na rezultatima vlastitih istraživanja. Suautori su osobe koje su u značajnoj mjeri doprinijele radu. Autor (i suautori) šalju članak zajedno s popunjenim Prijavnim obrascem (Paper Submission Form) koji ujedno ima svrhu suglasnosti s objavljivanjem rada.
Časopis prima neobjavljene znanstvene radove. Ne primaju se članci koji u velikoj mjeri ponavljaju već objavljene radove autora. U ponavljanja se ubraja kompilacija, odnosno tekst sastavljen od isječaka iz objavljene monografije ili od isječaka iz nekoliko drugih radova. Nedopustivi su plagijati i pretjerano citiranje tuđih radova (trećina ukupnoga opsega članka, ili više). Svi citati, posuđeni ulomci i građa trebaju biti popraćeni uputnicom na izvornik, odnosno na autora i primarni izvor. U slučaju ako je udio tuđeg teksta prevelik, autoru će se preporučiti skraćivanje citata i proširenje opsega originalnoga teksta.
Autor treba dobiti sva potrebna dopuštenja za korištenje posuđene građe (ilustracije i sl.), a za koja on ne posjeduje autorska prava. Autor jamči da članak ne sadrži podatke koji nisu pogodni za javno objavljivanje, između ostaloga i tajne podatke.
Popis literature obuhvaća samo one bibliografske jedinice i poveznice koje su zaista upotrijebljene tijekom istraživanja i koje su u tekstu
Preporuka je da se u tekstu navedu podaci o financijskoj podršci provedenog istraživanja (ako ona postoji). Također se može navesti i zahvala kolegama koji su pripomogli nastanku rada, a koji nisu suautori.
Predajući uredništvu rukopis i Prijavni obrazac autor je službeno dao suglasnost da se njegov rad objavi u časopisu Filološke studije. Autor je i dalje vlasnik autorskih prava članka. Autori imaju pravo povući članak u bilo kojoj fazi njegova razmatranja (do trenutka njegove objave na internetskoj stranici) uz to da trebaju o tome pismeno obavijestiti uredništvo.
Objava članaka je besplatna. Sadržaj je dostupan uz licencu Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.