JEZIK: LINGVISTIČKA, KULTURNA I/ILI DRUŠTVENA KATEGORIJA
Sažetak
Language is used for human communication, which is its basic and broadest purpose. Language divisions relevant to different varieties, such as geographical and social dialects, standard types and their varieties, all kinds of subtype language idioms, always blend with the social varieties. Thus, language is a social category, and is accordingly the condition, but also the consequence of social changes with far reaching consequences for the culture of the community that uses it. The sociolinguistic research represents the interdisciplinary complex close to the recent cultural studies which deal with the Other. When differences are emphasized between the individual speaker and the collective, that results with the situation of language discontinuity, a factor of great instability which contributes to fitting/not fitting in the coherent cultural stream. The relation between language and culture is not only affirmative as in ideal contemporary big and powerful multicultural and multilingual socities, but it can also be antagonistic. For instance, the relations beetwen languages of colonizers and languages of colonized societies, or those inside a society, in the process of standardization, almost always eliminate the elements of the minor culture and its language.
Downloads
##submission.citations##
knjiga
Brozović. Dalibor 1963.-1964. O jezičnoj porodici i standardnim oblicima
njezinih članova u Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 5; 21-34
Brozović. Dalibor. 1996. Sociolingvistika prema genetskoj i tipološkoj
lingvistici. Suvremena lingvistika.
Brozović. Dalibor. 2003. Genetsko lingvistički i sociolingvistički kriteriji u
sistematizaciji južnoslavenskih idioma. U: Wiener Slawistischer Almanah,
Sonderband, 57, 45-52
Brozović. Dalibor. 1998.. Etničnost i jezik: uvodno razmatranje. U:
RužicaČičak-Chand&Josip Kumpes (ur.) Etničnost, nacija i identitet. Hrvatska i
Europa. Zagreb. Institut za migracije i narodnosti. Jesenski i Turk, Hrvatsko
sociološko društvo. 171-80
Bugarski. Ranko. 1986. Jezik u društvu. Beograd: Prosveta
Bugarski. Ranko. 1996. Uvod u opštu lingvistiku. Beograd. Čigoj štampa,
XX vek
Bugarski. Ranko. 1997. Jezici. Beograd. Čigoj štampa, XX vek
Bugarski. Ranko. 1982. Jezik i kultura sa sociolingvističkog stanovištva. U
Stojnić, M. (ur.) Jezik i kultura u nastavi stranih jezika. Beograd. Zavod za
udžbenike. 38-44
Chambers. J.K.&Trudgill. Peter. 1998. Dijalectoogy. Chambridge.
Chambridge University Press
Daneš. František. 1976. Herausbildung und Reform von Standardsprachen.
U: Ammon&Dittmar&Klaus, (ur.) Sociolingiustics. An International Handbook of
Science of Language and Society
Fishman. Josua A. 1982. Handbook of Language and Ethnic Identity. New
York. Oxford: Oxford Univesity Press
Grbić. Jadranka. 1998. Jezik i govor kao komponente pripadnosti zajednice.
U: RužicaČičak-Chand&Josip Kumpes (ur.) Etničnost, nacija i identitet. Hrvatska i
Europa. Zagreb. Institut za migracije i narodnosti. Jesenski i Turk, Hrvatsko
sociološko društvo.
Haugen. Einar. 1974. Dijalekt, jezik i nacija. Kultura, 25. 74-88
Katičić. Radoslav. 1992. Novi jezikoslovni ogledi. Zagreb. Školska knjiga
Kloss. Heinz. 1987. Abstandsprache und Ausbausprache. U
Ammon&Dittmar&Klaus, (ur.) Socioingiustics. An International Handbook of
Science of Language and Society
Peti-Stantić. Anita. 2008. Jezik naš i/ili njihov. Vježbe iz poredbene povijesti
južnoslavenskih standardizacijskih procesa. Zagreb. Srednja Europa.
Autori predstavljaju časopisu originalne radove temeljene na rezultatima vlastitih istraživanja. Suautori su osobe koje su u značajnoj mjeri doprinijele radu. Autor (i suautori) šalju članak zajedno s popunjenim Prijavnim obrascem (Paper Submission Form) koji ujedno ima svrhu suglasnosti s objavljivanjem rada.
Časopis prima neobjavljene znanstvene radove. Ne primaju se članci koji u velikoj mjeri ponavljaju već objavljene radove autora. U ponavljanja se ubraja kompilacija, odnosno tekst sastavljen od isječaka iz objavljene monografije ili od isječaka iz nekoliko drugih radova. Nedopustivi su plagijati i pretjerano citiranje tuđih radova (trećina ukupnoga opsega članka, ili više). Svi citati, posuđeni ulomci i građa trebaju biti popraćeni uputnicom na izvornik, odnosno na autora i primarni izvor. U slučaju ako je udio tuđeg teksta prevelik, autoru će se preporučiti skraćivanje citata i proširenje opsega originalnoga teksta.
Autor treba dobiti sva potrebna dopuštenja za korištenje posuđene građe (ilustracije i sl.), a za koja on ne posjeduje autorska prava. Autor jamči da članak ne sadrži podatke koji nisu pogodni za javno objavljivanje, između ostaloga i tajne podatke.
Popis literature obuhvaća samo one bibliografske jedinice i poveznice koje su zaista upotrijebljene tijekom istraživanja i koje su u tekstu
Preporuka je da se u tekstu navedu podaci o financijskoj podršci provedenog istraživanja (ako ona postoji). Također se može navesti i zahvala kolegama koji su pripomogli nastanku rada, a koji nisu suautori.
Predajući uredništvu rukopis i Prijavni obrazac autor je službeno dao suglasnost da se njegov rad objavi u časopisu Filološke studije. Autor je i dalje vlasnik autorskih prava članka. Autori imaju pravo povući članak u bilo kojoj fazi njegova razmatranja (do trenutka njegove objave na internetskoj stranici) uz to da trebaju o tome pismeno obavijestiti uredništvo.
Objava članaka je besplatna. Sadržaj je dostupan uz licencu Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.